петак, 9. јануар 2015.

Protokol



Krv sa strane, melodija me gane, u rupu propadnem, posmatram svoje rane
Brojim dane, ovekovacam ovaj minut, jer znace mi tuzni znaci koje osecam na traci
Ne pratim znakove, zato udaram u stenu, pravim krs
Nesreca je teska, disem ubrzano, i gazim na trn, da li je smrt?
Ostaci mog tela leze, moje suze ka zivotu teze, ali otkucaji od mene beze
Sve sto sam blizi, ja sam dalji, stavi tajne u kovertu i u nepovrat posalji
Osecaj je gubitni, osecaj je umiranje, osecaj je krajnji
Dimom cigarete skupljam emocije srece sto kroz vetar lete
Udahni zivot, izdahni smrt, ali sanse za opstanak su retke
I borim se za zivot, kao da izbegavam metke
Zvuk gitare ubija bes, ali ubijanjem besa radja se bol
Klavir svira d-moll, bol je moj jebeni protokol

Kljuc besmrtnosti je ziveti zivot pun secanja
Ali moje memorije su samo neispunjena obecanja
Ugasi svecu, pusti tugu da nocas sanja
Sve sto je melaholnija veca, moja sansa za zivot je manja
Ovo lazno samopouzdanje je dugme, ono krajnje
Ono koje sahranjuje do jezgra zemlje, ono koje melje
Dusa mi je prazna, ali mozak mi je pun
Iako sam hladan, na tugu nisam imun
Zivot me vodi, 2:1, nije nereseno
Nista nije nedoreceno, moje disanje je spreceno
Crvene kapljice mojih ociju ubijaju monotoniju, iako je dan siv
I ako dises, ne mora da znaci da si ziv
Neka sam kriv, neka sam svakome trn u oku, ja
Mozda kad me spale, ostace malo plamena
Da prosvetli put i pogledaju me preko ramena
Mozda imaju srce, ali ne znaju koja mu je namena
Od kamena do kamena, ne postoji moja zamena
Punim pistolje me pucaju, jer sa moje strane recima je zamlja sravnana
Ja sam svetlo, tvoja tama je termin za gubitak
I jebes sve to, samo mi treba jos jedan rucni stisak
Ustao sam, preziveo ove nesrece, jos uvek me sustize svako ljudsko bezrecje
Ali sagradio sam svoj tron, kao celicni tom
Hodam cvrsto, kao da sam preziveo grom
Jebes civilizaciju, jer svadja je moj zargon
Skloni te hejtere, jer inat mi je najveci podsticaj
Ne mogu da me mrze, koliko ja mogu da im stvorim sinonim taj osecaj
Reci u realnost pretoci, moje oci su laser za ljudsko smece
spakuj svu tu mrznju u vrece, pomoli se za njih, zapali im svece
Stavi tajne u koveru i pravo u nepovrat ih posalji
Glumim srecu, verujem u nju, ali ona se od mene pomakne, udalji
Bol, moj jebeni protokol, moj idol, ono sto strcam olovkom na sto
Od ovog sveta, napravio se lom
Od ovih ljudi, doziveo sam nervni slom
Hrabrost je milost pod pritiskom, pojacaj mi ton
Da u glavi cujem savete, kako da se borim pod taknom linijom
Gledaju me krvnicki, gledaju me sa visine
Oprosti im Oce, ne znaju sta cine
Ako ovaj zivot moram da propatim, neka mi brzo zada bol
jer ovakvoj vrsti ne pomaze panadol
Sam sebi sam najveci idol,
neka traje bol, on je moj jebeni protokol.
Izgubio sam od zivota, ali hodam kao pobednik
Jer spustenoj glavi svi se smeju, kada ti je predstava lica ''gubitnik''
Ne okrecem se uspomenama, jer je kajanje gubljenje vremena
Samo sam prolaznik u vremenu, mozda se pronadje u ljudima izuzetak
Svaki kraj je tezak, ali svaki kraj je nov pocetak
Vrati me u startu, u vreme kad nisam dobio metak u ledja
Imam kolekciju metka u ledjima, zato sam napravio kineski zid
Kao protekciju od ljudi koji svojom egzistencijom kvare mi vid
Hvalisanje je pocetak onoga sto ljudi zovu stid
Ponosno se branim od vas, maestralno
Ako te uvredim, odbij mi od zdravstvenog
Inat koraca do te mere gde se to vec zove talenat
Tu gde vas je mrznja izgorela, proglasio sam sah-mat
Kucko, sve se placa, recima saljem ti racun
Kad bi stavila jos malo rumenila izgledala bi kao babun
Intelegencija ti krene na dole, cim progovorim glupi se za pamet mole
Ne zelim rat, ali nije vredna borba za mir
Ovim recima sam odan, napisi da sam prodan
Lazi nose svoju cenu, ali takvi kao vi uvek skrenu
Bez puta, bez aduta, ulazim u igru zivota koja me guta
Ali bacam sve karte na sto, i otkrivam svoju zove se bol
To je zivot, ne san, i dolazi mi novi dan,
Ovaj korak da predjem most, ovaj trn oznacava krv gde sam gazio bos
Ova borba da prezivim, ova borba da izbegnem metak, da izbegnem bol
je moj jebeni protokol
I sve sto jesam, tu gde jesam, bacam u neka prazna mesta
Srcem pisem, i nosi me pesma
Disem ubrzano, malo mi vazduha fali pa prestah
Crtam, bojim, ubacujem strahove, ubacujem osecanja, ubijam duhove
kao umetnik pricam dvosmisleno, razmisljam duplo
kao da imam 2 mozga, i misli mi se razvijaju kao da u ruci drzim njihovo klupko
mozak kao enciklopedija, i niko nebi bio pametan od vas da ne postoji wikipedija
sve vase uvrede uvazam, ali kroz citate ih razmnozavam
toliko da kada na moju stranicu pritisnete, zaboravili ste na sta mislite
i gledam vas sa svih strana, ali ne vidim vas, jer sam dosao sa Marsa
i dobri ljudi na kraju ostanu samo farsa
kada god da padnem, kazem sebi ''ustaj''
i moj jebeni moto je ''nikad ne odustaj''
kad god da te ponize, uvrede, sire tu mrznju
i zele da pakoste tvoju veru, stil zivota, i gadjaju te kamenjem
sklopi oci i samo sapsni sebi ''ko vas jebe''
jer u ovoj borbi, prekrstio sam muziku, pobedio sam sebe
ovaj prsten u ruci, ovaj kamen na koji urezavam svoje rime
ponosan sam sobom, jebeno ponosniji ne mogu da budem time
i dok tvoje ime nosi striptiz bar, ulice nosice moje ime
moje trece oko je zlopamtilo koje je svako vase zlo zakopalo duboko
i kada se najmanje nadate, ono se otkopa,
kada se najmanje nadate ono vas zakopa
toliko vas sahrani da vas ne moze pronaci ni FBI
zivim za svoj bolji pocetak, ali osvetom disem za vas pakleni kraj
vi gradite pakao, ali pobeda je moj protokol, i ovo gde sam postace raj!
Moj protokol, moj bol, moj jedini motivator, inspiracij, moj idol
ono sve sto sam sagradio kroz njega tece, ono sve sto gori kozu i kroz krv istece
kroz reku reci, zapravo moje suze, kroz sve sto zivot mi iz saku uzme
usporio sam hod, ritam zivota svog, sakom o sto slomio sam sve to
jedva dajem znake zivota, ali drugi o meni pisace
ubrzaj me, uspori me, nekome drugom pokloni me, na dva dela salomi me
ubrzaj mi zivljenje, i trenutno umiarnje,
spreci sve ovo crno sto predosecam, izleci me tako da nikad nista ne osecam,
proveri mi puls, ozivi me, izmeri mi disanje
ali nikada nemoj da osudjujes moje pisanje
jer zivot je crtez bez gumice za brisanje!









Нема коментара:

Постави коментар