субота, 10. децембар 2016.

Bulevar Slomljenih



Plezir je iluzija
Promena je misija
Sve je moja vizija
Ovaj bol je opsesija

Moj udarac je tih
Moj pad je iznad svih
Moje note nemaju stih
Dok hodam bulevarom slomljenih

Đavo ne gubi osmeh
Zbog anđeoskih suza koje lije on
Tvoja bitka je neuspeh
Jer sve što volis je tron

Poraz se stvara kada se pobeda zaledi
Svuda važi isti zakon
Jaka želja rusi prepreke koje sila naredi
Ali ranjeni idalje traže svoj zaklon

Moj karakter postaje moja moc
Kada tvoje misli postanu zločin nečistih
Gubitnička svemoć te tera u zov za upomoć
Zato ponosno hodamo bulevarom slomljenih

Naš raskorak u nepoznato prostranstvo
Biće slika parade posramljenih
Kako slobodno dišeš u napušteno carstvo?
Dok nedužni, svejedno kažnjeni umiru javno
U tamnom uglu bulevara slomljenih

Kako uzimaš poslednju suzu iz oka?
Slepcu, strancu, otužnom i nesrećnom
Zlo ima previše lica, reka je previše duboka
Sve sto vidiš u ogledalu je stravični fantom

Ima vise emocija nego reci
Ali nema milosti u srcima ljudskim
Ima vise patnje nego sto covek jeci
Milion njih placu bulevarom slomljenih

Kada se svi strahovi oduzmu i saberu
Poželim da načinim zrno pravde  kroz ovaj stih 
i da moje grehove kiše sa lica isperu
tokom ponosnog hoda bulevarom slomljenih 

Municija ostaje bez intuicija 
Moje  srce je pogrešna investicija 
Doćiće dan kad će početi revolucija 
Ovaj um je mračna institucija 

Svi su šetali neke pogrešne staze
Tražili nekog da krvave uz njih
Svi imaju nekoga koga gaze
i taj neko živi u bulevaru slomljenih

Ko su moje reci da definišu?
Ko su moje suze da ovako dišu?
Ko je moja senka, moje drugo ja?
Ko je mračni covek koji proganja iz sna?
Ko je ovaj pištolj koji usmerava i preti?
Ko je crni duh da krila mi lomi?
Kada je moje vreme da konacno poletim?
I da smestim srce na mestima svetim

Postoje znakovi koji žele da me sprece
Znam koliko ponos peče dok otkriva sve njih
Sve vam je ljudi od duše veće
Zato korak napred u bulevaru slomljenih